Tiha djevojčica u bučnom razredu

U razredu sjedi djevojčica. Ne diže ruku često. Ne gura se. Ne govori glasno.
Ali piše najljepše sastave.
Ima oči koje sve vide.
I dušu koja upija više nego što iko primjećuje.

Ali...
Učitelj više pažnje posvećuje “aktivnim učenicima” — onima koji se ističu.
Roditelji joj govore: “Budi glasnija, probij se!”
Drugari joj govore: “Što si dosadna, stalno ćutiš.”

I tako — dan po dan —
djevojčica počinje sumnjati u svoju vrijednost.
Ne zato što joj nešto fali,
nego zato što sredina ne zna kako da prepozna tišinu kao snagu.

Mi često gušimo ličnost ne time što naređujemo —
nego time što ne prepoznajemo ono što se ne uklapa u šablon.

autor: MIro Pandur