Kad je 4.9 razlog za suze...
U videu koji smo nedavno objavili, psihologinja priča o djevojčici koja je došla na razgovor jer je imala prosjek 4.9.
Tresla se. Osjećala je sram. Krivicu. Kao da je iznevjerila sve.
A sve zato što nije imala „čistu peticu“.
Zamislite dijete koje daje sve od sebe, uči, trudi se — i umjesto zagrljaja i ponosa, dobije tišinu. Ili razočaranje. Ili rečenicu: „Gdje si pogriješila?“
To dijete nema problem s učenjem.
To dijete ima problem s porukama koje su joj poslali odrasli.
Nisi ti kriva, dušo.
Krivi su odrasli koji su ti dali pogrešnu poruku da vrijediš samo ako si savršena.
Krivi su oni koji su zaboravili da si ti dijete, a ne mašina za ocjene.
Krivi su svi koji su tvoje samopouzdanje vezali za broj, umjesto za tvoju dobrotu, trud i jedinstvenost.
Krivi su i oni koji su dopustili da sistem stvori takvo ozračje.
A najviše – krivi su oni koji su ti zaboravili reći da si dovoljna baš takva kakva jesi.
Djeca nisu zbir prosječnih ocjena.
Oni su čitav svijet dobrote, ranjivosti, snova i nade.
I ako ih naučimo da vrijede samo kad su savršena – onda ćemo imati generaciju koja zna da postiže, ali ne zna da diše.
Vrijeme je da im vratimo ono najvažnije:
osjećaj da su voljena i vrijedna – bezuslovno.
Miro Pandur
Edukator koji vjeruje da dijete vrijedi više od svake ocjene.
#Učitelj21Vijeka #VrijedimKaoJesam #OcjeneNisuSve #PsihičkoZdravljeDjece #Empatija #OdgojSaSrcem #NisamSamoOcjena #DijetePrijeSvakogBroja
Pogledaj referentni video i svjedočanstvo psihologinje:
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt