Istina koja kuca na vrata učitelja i roditelja

 

O, vi učitelji i roditelji, čuvari duša mladosti,

zar ne vidite kako se pod vašim rukama lome krhki izdanci budućnosti?
Zar je vaše srce tako tvrdo da ne čuje šapat njihovih nemira?

Možete ignorisati krike dječjih srca, možete zatrpavati njihove jade pod slojevima lažne smirenosti, možete gurati pod tepih njihove boli kao prašinu što se skriva pred gostima.

Ali znajte: problemi ne nestaju pod teretom vašeg ćutanja. Oni tinjaju, poput vatre pod pepelom, i čekaju tren da buknu, razarajući sve što ste mislili da ste sačuvali.

Zar je vaša duša tako slijepa da ne vidi patnju u očima djeteta?

Ne skrivajte se iza izgovora, ne bježite od istine – jer istina, poput rijeke, pronalazi put, ma koliko je sputavate.

Slušajte, budite hrabri i suočite se s istinom! Ne zatvarajte oči pred nemirom dječjih duša, jer svaki zanemaren krik rađa ranu koja se ne liječi.

Vi, učitelji, koji držite ključ znanja, i vi, roditelji, koji ste prvi čuvari ljubavi – ne dopustite da vaša ravnodušnost postane lanac koji veže budućnost.

Problemi ne blijede u tami ignorisanja; oni rastu, jačaju, i jednom će vam stati pred lice, optužujući.

Dignite pogled, otvorite srca, i djelujte – jer samo u istini, u hrabrosti da se suočite s bolom, leži spas za mlade duše i mir vaših savjesti.