Kako si, i kad, odabrala baš IT za svoje polje djelovanja?
Informacijskim tehnologijama sam se krenula baviti 2008. godine kada sam upisala informatiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Ljubav prema informatici mi se rodila za vrijeme moga srednjoškolskog obrazovanja. Uživala sam na svakom satu informatike i uz veliku podršku nastavnice odlučila upisati informatiku.
Jesi li se susretala sa predrasudama kad si pokazala interesovanje za IT?
Do sada se nisam susrela s predrasudama jer sam djevojka. Mislim da djevojke svojim znanjem i sposobnošću ruše sve predrasude i pokazuju da su stvorene za IT zanimanja.
Možeš li izdvojiti prednosti IT sektora u odnosu na bilo koje drugo zanimanje, iz tvog ličnog ugla?
Kada se osoba odluči baviti IT-jem, prednost je to što sigurno na zavodu za zapošljavanje neće biti duže od pola godine. Osim toga, IT zanimanja su najplaćenija u današnje vrijeme. Po meni velika prednost za djevojke u IT sektoru je što većina firmi daje fleksibilno radno vrijeme i mogućnost rada od kuće. Tako da djevojke mogu biti sve u jednom: IT žene, majke i kraljice.
Prepoznata si kao uzor djevojčicama koje žele da se oprobaju i dokažu u ovom polju. Koliko ti je to značajno?
Smatram da je u današnje vrijeme motivacija ključ svega. Djeca, a posebno djevojčice su izložene jako velikom broju informacija, nažalost dosta od toga nije korisno ni kvalitetno. Postavila sam sebi cilj da djevojke motiviram da iz mora raznih informacija izaberu one koje će ih voditi ka zanimanjima budućnosti. Svoju ulogu sam shvatila ozbiljno i nadam se da u budućnosti neće biti priče o neravnomjernom postotku djevojčica u IT zanimanjima.
Često si mentorica u projektima kojima se promoviše i podstiče učešće djevojčica i djevojaka u IT-u i generalno si velika podrška djevojčicama u STEM obrazovanju. Kakva su ti iskustva i šta te motiviše da se uključuješ u toj mjeri?
Statistike s radionica web programiranja koje organiziram u SPARK školi pokazuju da je samo 25 posto djevojaka zainteresirano za programiranje. Iz ovoga razloga smo ispred SPARK škole pokrenuli projekt SPARKreatorice u suradnji s Američkom ambasadom u BiH. Nastojim kroz ovaj projekt potaknuti djevojčice da se bave programiranjem i robotikom. Na projektu je uključeno 200 djevojčica koje uče programirati uz pomoć mBot robotića. Nadam se da ćemo uz pomoć mBot robotića motivirati što veći broj djevojčica i da će u bliskoj budućnosti postotak na radionicama web programiranja biti u korist djevojaka.
Mnogi naglašavaju kako je IT industriji potreban veći broj žena. Možeš li nam reći više o samom radu sa djevojčicama, kakva su njihova očekivanja, želje, možda strahovi?
Djevojčice su jako skromne i ne vole se previše isticati, što nije slučaj s dječacima. Kroz razne projekte želimo postići da djevojčice kroz praktični rad steknu određenu dozu samopouzdanja i vjere u sebe. Projekt SPARKreatorice nam je pokazao da se uz mBot robotiće djevojčice opuste i uživaju u učenju kroz igru. Čim robotić proradi žele još više zadataka i dosta se samouvjerenije i hrabrije ponašaju kada odrade zadatak i robotić odradi tačno ono što su mu napisale.
Po tvom iskustvu, šta treba da mijenjamo u zemlji, od obrazovnog i odgojnog, do profesionalnog, da bi djevojčice i djevojke bile ravopravne učesnice u razvoju IT industrije, a time i u razvoju društva?
Živimo u 21. stoljeću i stoga je potrebno informatiku uvesti već od prvog razreda osnovne škole. Kažemo da se djeca rađaju s mobitelima, tabletima i raznim gadgetima. No, stvarno je stanje da djeci ne dajemo kvalitetne i korisne informacije preko pametnih uređaja. Zanimljivo je da smo par puta srednjoškolce pitali imaju li email adresu. Njihov je odgovor fascinantan: “Je li to Facebook?”. Tako da ne trebamo bježati i sklanjati djecu od tehnologije – samo ih trebamo od malena učiti kako na pravi način koristiti tehnologiju. Hitno je potrebna reforma školstva i edukacija nastavnika informatike i tehnike kako ne bi zaostajali za razvijenim zemljama svijeta.
